Predstavnice AŽKZ-a sudjelovale na Okruglom stolu Kluba zastupnika i zastupnica Možemo! na temu „Antirodni pokreti i nasilje nad ženama“
Autonomna ženska kuća Zagreb sudjelovala je 10.7.2024. na okruglom stolu Kluba zastupnika i zastupnica Možemo!, koji je organiziran kao odgovor na jačanje antirodnih politika i prijetnji rodnoj ravnopravnosti, a posebice vezano uz nasilje nad ženama i sve glasnijim zahtjevima za deratifikacijom Istanbulske konvencije.
Na okruglom stolu Možemo! u Saboru istaknuto je da društveni okvir, uključujući patrijarhat, antirodne pokrete i štetne rodne stereotipe, direktno utječe na stopu nasilja i femicida nad ženama. Saborska zastupnica Ivana Kekin upozorila je na visoku stopu femicida u Hrvatskoj, naglasivši kako društveni okvir podržava takvo nasilje. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić istaknula je da antirodni pokreti, koristeći vjerski nauk, retradicionaliziraju društvo i potiču patrijarhalne vrijednosti, što dodatno ugrožava prava žena te je naglasila da odluka žene da napusti partnersku zajednicu često pokreće brutalizaciju nasilja i femicida.
Ispred AŽKZ-a govorila je odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, te je naglasila da molitelji koji se okupljaju svake prve subote u mjesecu na trgovima, kao i ispred državnih bolnica, krše osnovna ljudska prava te narušavaju slobode i integritet žena. “Faktično se radi o novim oblicima govora mržnje prema ženama koji su kamuflirani u molitvu jer proklamacije današnjih ratnika, vitezova i duhovnih vođa imaju svoje neporecive korijene u davnoj prošlosti kada su žene bile podčinjene kao ropkinje, spaljivane kao vještice”, istaknula je. Prema njezinom mišljenju, to predstavlja zloupotrebu prava na slobodu okupljanja, jer takva okupljanja na javnim prostorima potiču neprihvatljive nasilne obrasce ponašanja muškaraca prema ženama. Naglasila je da zalaganje za čednost zapravo znači promicanje krotkosti, poniznosti i trpljenja, umjesto ustavno zajamčene ravnopravnosti.
Odvjetnica Bezbradica Jelavić je naglasila da se ovdje radi o diskriminaciji žena jer žene nisu na nižem stupnju razvoja da bi im trebao tuđi, a pritom muški autoritet. Toleriranje takve zloupotrebe prava na javno okupljanje od strane države podržava patrijarhalno ponašanje nekih pojedinaca koji djeluju u ime države, kao što su suci, policajci, državni odvjetnici, socijalni radnici, psiholozi i psihijatri. Ovakvi stavovi utječu na rad institucija, pa se u slučajevima razvoda koristi terminologija „konfliktni razvod“ umjesto „razvod kojem je prethodilo nasilje“. Tako se suci i drugi stručnjaci obraćaju žrtvama i nasilnicima kao sukrivcima, što rezultira strukturalnim nasiljem nad ženama koje su preživjele nasilje. Pojavljuju se i dvostruka uhićenja, čime se ženama žrtvama nasilja oduzima pravo na nužnu obranu, te pseudo-koncept „otuđenja“.
Zbog svih ovih posljedica, koje država jednim dijelom prepoznaje te su organizirane i edukacije za policiju i socijalne radnice/ke, istaknula je da država mora aktivno zauzeti jasan stav u zaštiti temeljnih vrednota Ustava.