Ženska kuća (1998-2002) umjetnice Sanje Iveković je rad u kojem je naglašen feminističko-politički diskurs, a koji se fokusira na pitanja društvenog nepoštivanja i rodnog nasilja prisutnog u postkomunističkoj Hrvatskoj.
Tema ženske kuće iskustva su žena čiji su životi uništeni zbog nasilja nad njima, a koje su pobjegle u ‘ženske kuće’, skloništa u četiri različita grada: Zagrebu, Luksemburgu, Bangkoku i Podgorici. Projekt je započeo u Hrvatskoj, a u pozadini istraživanja nasilja nad ženama općenito skriva se priča o silovanjima tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji.

